PROJEKT FERDINAND BUDICKI – knjiga susret muzej il web izlozbe

hvala na podrsci deckovi

zagrebacki zbor -marticeva ulica- 30-te...izlozba automobila i concours d elegance- biranje naj auta, zene odjece tj. cjelokupnog dojma
------------------------------------------

‎1914. godine u Zagrebu je evidentirano 90 automobila i 85 000 stanovnika.
U Beču iste godine prometuje 7 000 automobila, a u Berlinu 9 000 automobila.

28. -30 strana:
http://a1.sphotos.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash4/425494_334188453292560_327448123966593_1034474_1273183698_n.jpg

knjiga bi trebala krajem ozujka izaci iz tiska,

270 x 240 cm
400 stranica,
200 fotografija,
250 kartica teksta,
tvrde korice,
nikad i rijetko viđene fotke i tekstovi,

bit će to super jeli poznata cijena ili?

hvala

ne znam jos tocno cijenu jer izgleda da idem na vecu nakladu pa da ne pisem bezveze

Ferdinand Budicki – zaboravljena ikona

Vjerojatno u novijoj povijesti Zagreba i Hrvatske ne postoji pojedinac koji je imao tako širok krug društvenoga djelovanja kao Ferdinand Budicki a da je ujedno, s druge strane, s vremenske distancije, u potpunosti marginaliziran od gradskih i državnih institucija.
Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je o Ferdinandu Budickom sačuvano tek desetak fotografija i nekoliko medalja, a njegovo ime od 1993. godine nosi tek jedna mala marginalna uličica u zagrebačkom naselju Staglišće. U literaturi, osim nekoliko stranica u monografiji HAK-a i Tehničkog muzeja, te nekoliko novinskih članaka u prigodi obljetnica u dnevnom tisku, o Ferdinandu Budickom nema ni traga i ni glasa. Premda je umro 1951., kada je i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoju, njegov grob danas ne postoji. Budući da su se potomci odselili u Švedsku i Englesku, o njegovu grobu nitko nije vodio brigu pa je uprava groblja prodala njegovo ukopno mjesto, a posmrtne ostatke ukopala u zajedničku kosturnicu na 12. polju mirogojskoga groblja, gdje s mnogobrojnim apstraktnim mrtvacima bez imena i prezimena leži osoba koja je Zagreb, tada uspavani gradić s 50 000 stanovnika na periferiji Austro–Ugarske Monarhije, u kojem su dominirale konjske zaprege, kočije, konjski tramvaji, omnibusi i bicikli, uvela u novo tehnološko doba.

Automobili, motori, bicikli, traktori, klaviri, pijanino, gramofoni, šivaći i pisaći strojevi, strojevi za pletenje, lonci za brzo kuhanje, fonogrami, namještaj – samo su dio asortimana koji je Budicki prvi ponudio građanima Zagreba i Hrvatske. Proizvodi koji su bili sastavni dio europskoga društva postali su dostupni i na našim prostorima te tako zauvijek promijenili pojam građanskoga društva i uključili ove prostore u sveopće šire društvene procese. Uz sve nabrojeno, Budicki je bio i suosnivač velikoga broja gradskih i državnih institucija kao npr. Hrvatskog autokluba, Hrvatskoga sportskog saveza i Zagrebačkog zbora (preteča Zagrebačkog velesajma). No sve navedeno nije bilo dovoljno da se u potpunosti vrednuju život i djelo ovoga velikog čovjeka. Da bismo bar donekle ublažili ovu povijesnu nepravdu i vratili podatke u kolektivno sjećanje nacije jednog od malobrojnih velikana na polju tehničke i športske kulture kojim se možemo ponositi u europskim okvirima, pronašli smo nakon dugog istraživanja u Europi i Hrvatskoj unuke i potomke loze Budicki iz čijih smo svjedočanstva i obiteljskih fotoalbuma uspjeli rekonstruirati bogat i dinamičan životopis Ferde, kako su ga odmilja zvali Zagrepčani na početku prošloga stoljeća.
















.

u knjizi ce biti i 10-tak tematskih fotografija đure janekovića koji je napravio stotine odlicnih fotografija zagreba 20 - 30 tih godina proslog stoljeca....
ova nadrealna fotka jedna mi je

od najdrazih a vjerojatno i najstariji foto zapis jednog traktora....

uskoro krece budicki gerila marketing s nocnim projekcijama fotografija u centru zagreba !

vjekoslav heinzel -pobjednik prve utrke iz 1912 godine, predsjednik hak-a, gradonacelnik

svaka cast borac.

nego sta je sa desnatom na ozalj niko nista ne spominje?